Jedan od najneukrotivijih velikana američkog filma govori o svojoj veličanstvenoj karijeri.
 Robert Altman dugo je šegrtovao na filmu, sve dok se nije probio na veliku pozornicu komedijom o Korejskom ratu M.A.S.H. (1969). Taj je film postao veliki hit, u Cannesu osvojio Zlatnu palmu, potvrdio Altmanov jedinstven način uporabe zvuka i slike, kao i njegov talent za kontroliranje brojne glumačke postave. Sedamdesete su postale Altmanovo desetljeće, s nizom remek-djela: McCabe i gospođa Miller, Dug oproštaj, Lopovi poput nas, Nashville… U osamdesetima se Altman specijalizirao za adaptacije iznimnih kazališnih predstava, a na filmskoj je pozornici ponovno zablistao 1992. godine s Igračem, gorkim prikazom Hollywooda. Kratki rezovi, nadahnuta ekranizacija Raymona Carvera, i Oscarom ovjenčani Gosford Park, dodatno su potvrdili njegovo istaknuto mjesto među suvremenim filmašima.
U razgovorima s Davidom Thompsonom, Altman je iskren, duhovit, i beskonačno fascinantan dok se prisjeća svojih brojnih eksperimenata, pustolovina i nezgoda, iz svih šest desetljeća koje je proveo iza kamere. Ovo je konačna studija o jednom od najvećih američkih filmaša.

Nakon što je diplomirao na Sveučilištu Cambridge, David Thompson se bavio filmskom distribucijom i prikazivalaštvom, a zatim se kao urednik filmskih programa pridružio BBC-u. Nakon serije “Filmski klub”, producirao je i režirao brojne dokumentarce o umjetnicima, uključujući i filmove o filmskim redateljima poput Jeana Renoira, Quentina Tarantina, Miloša Formana, Paula Verhoevena i Roberta Altmana. Također je uređivao filmske programe u Nacionalnom filmskom centru, radio kao slobodni novinar, bio suurednik knjige Scorsese o Scorseseu, i autor knjige Britanskog filmskog instituta o Posljednjem tangu u Parizu.